Otvoreno pismo

Objašnjavanje znanosti u medijima i na javnim predavanjima naziva se popularizacijom i promocijom znanosti. O znanosti se u takvim prilikama rijetko kad išta čuje. Umjesto toga, nameće nam se figura popularizatora, vrhunskog svjetskog znanstvenika i erudita, koji suznih očiju gleda u daljinu i propovijeda o plavoj točki u beskraju i velikanima na čijim ramenima stoji, koji su zadužili čovječanstvo jednako kao što ga i on upravo zadužuje. Popularizacija znanosti danas je grozan kič. Laže se i uljepšava zbog brojnih interesa. Govori se o znanstvenim mitovima, a izbjegavaju se važne stvari. Predstavljajući navodnu stvarnost znanosti, popularizatori je maskiraju kičem. Kiča u znanosti ima bezbroj vrsta, a stigao sam dotaknuti tek humanistički, vjerski, racionalistički, (auto)biografski i modni znanstveni kič.

Kako se određuje tko je najveći hrvatski pisac? Opće je poznato da je to, a tko drugi nego Miljenko Jergović, naravno, no kako kulturni hrvatski građani to znaju? Znaju po nagradama koje ovome svako malo netko uruči te ga proglasi najvećim hrvatskim piscem, a kulturni mu građani plješću, iako obično nemaju pojma ni o tome kakva je nagrada, a ni o tome što je ovaj, ili bilo tko drugi kome plješću, pisao ili radio. U ovoj se epizodi istražuje tko su ti fini građani koji plješću, plešu menuet, šalju djecu u oksforde da dobiju oksfordske tute koje nabijaju na glave, s prigodnim rolama papira, te zašto su nagrade zapravo prilika onima koji ih dodjeljuju da se nagrađenima obilno poseru na glavu, kako to sočno kaže, a tko drugi nego Bernhard.

Kažu neki da je ljubav kad se dvoje ljudi svaki dan dogovaraju što će jesti, sve dok jedno ne umre. To je pomalo tužna ali nimalo trivijalna definicija, a hranu i kuhanje trivijalnima mogu doživljavati samo oni koji nemaju pojma ni o ljubavi ni o zadovoljstvu onih koji jedu, a kojima smo to zadovoljstvo sposobni i voljni priuštiti. U jednom paralelnom životu koji je mogao biti, a ipak nije bio, trebao sam biti kuhar u vrtiću, čini mi se, ili indijanac Chirapewa na samrti u bolničkoj sobi za izolaciju, kojeg život napušta zato što baš ništa više ne može pojesti. Ljubav ga je spasila.

I Goldmanica i ja smo, doduše zakratko, mislili da u kršćanstvu možda i ima vrijednosti i snage za oslobođenje potlačenih. Nietzsche je pak zapisao da je postojao samo jedan kršćanin koji je umro na križu, a da je cijelo kršćanstvo vrsta nesporazuma. Treba zato pripaziti da vam blaženi Stepinac ili nuncij Lingua na prvi maj ne podvale svetog Josipa Radnika kao ikonu radničkog oslobođenja. U Hrvatskoj, doduše, Prvi maj i nije praznik rada nego obljetnica vojno-redarstvene akcije 'Bljesak' na čijem se obilježavanju često nose crne majice s oznakama 'Za dom spremni!'. Josip Radnik je tu da sve to blagoslovi, kao znak vjekovne hrvatske vjernosti Katoličkoj crkvi, dok cvrči meso na roštilju, a domoljubni radnici pjevaju budnice.

Danas su na snagu stupili Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji koji propisuju horizontalne i vertikalne, a i sve druge kriterije za izbore na znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta. Želite li u Hrvatskoj biti znanstvenik, morate prije svega biti izvrsni i kompetitivni te nadmašiti minimalni broj citata koji se dobiva linearnom kombinacijom minimalnog broja citata u poljima izbora na temelju postotaka vašeg znanstvenog doprinosa u poljima izbora. Poželjno je, usto, i da imate svoj centar izvrsnosti, kao i predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj koji je potpisao Nacionalne kriterije.

Tvrde da postoje ispravni načini na koje bi trebalo biti, iako su im načini licemjerni, glupi, bizarni i odbojni. Tvrde da postoje vrijedni i bezvrijedni, marljivi i lijeni, a sebe uvijek, naravno, ubrajaju u marljive i vrijedne. Bivanje poistovjećuju s igranjem uloga, a svoje veličanstvene uloge i činove zapisuju i na nadgrobne spomenike. Može li se život živjeti drukčije ili tako misle samo lude? Tko je, uostalom, luda i treba li uvažavati kategorije normalnog i ludog kako ih definiraju državni inspektori s brkovima? Epizoda donosi i opis susreta A. Šibera koji je tek diplomirao i hrvatske fizičarske legende u liftu fakulteta za fiziku, a spominju se i golubovi i pletilje. #Hamvas #Watts

Svi danas pišu pjesme, no malo je onih koji zadovoljavaju stroge kriterije načitanih i avangardnih mudraca u povjerenstvima za dodjelu nagrada. Traži se eruditska poezija koja će zgroziti malograđanina filigranskim prdcima viktorijanskih djevica, puna svježe energije karakteristične za različite odvjetke modernističkih prosedea. To je poezija namijenjena čitanju u odabranim krugovima, koju razumiju samo beskrajno ambiciozni i dobro pozicionirani književni teoretičari, koji su zato išli u škole. Kome bi se još danas, uostalom, uopće i pisala poezija, osim književnim teoretičarima iz povjerenstava za dodjelu potpora i prestižnih književnih nagrada? Epizoda je potaknuta dodjelom nagrade 'Goranov vijenac' Milku Valentu koja mu je naknadno oduzeta, uz nadahnuto teorijsko objašnjenje varljivog žirija.

Na samom kraju života, kad sve terapije zakažu i kad su im organizmi potpuno zdrobljeni rakom i tretmanima, bolesnici se nađu u klaustrofobičnoj situaciji kad shvate da nikakvog lijeka za njih više nema i da je smrt svega dva koraka od njih. Tada često postaju plijenom ubojica, vlasnika privatnih klinika, u kojima se pretvaraju da liječe rak – za svega 30000 €, s popustom. Bolesnika stranim i učenim riječima, riječima najnaprednije znanosti uvjeravaju kako je sva sreća da je stigao kod njih jer bi u javnoj bolnici u kojoj se liječio zadnjih sedam godina svakako za koji mjesec bio mrtav. U istoj klinici, istim metodama koje primjenjuju i na njemu, poboljšavaju i 'seksualno zadovoljstvo žena, tretmanom intimnog područja'. Thomas Bernhard bi, naravno, imao svašta za reći o svemu tome.

Jeffrey Epstein na LinkedInu se opisivao kao 'znanstveni filantrop'. Na njegovom je profilu pisalo: 'Gospodin Epstein pridonio je mnogim važnim znanstvenim pothvatima i konferencijama. Njegov rad podržao je eminentne znanstvenike diljem svijeta, dobitnike Nobelove nagrade i poznate velikane poput Stephena Hawkinga'. Eminentni znanstvenici vole svaki dodatni dolar zato da se mogu preseravati po uglednim konferencijama na kojima se sastaju najpametniji (...) ljudi na svijetu da raspravljaju o znanosti podmlađivanja koju će primijeniti na svoje bogate mecene koji seksualno zlostavljaju maloljetnike. Epstein nije nikakav eksces – on je logičan proizvod sustava vrijednosti, trule znanosti i krajnje iskvarenih ljudi kojima krvoločna masa kliče.

Nema sumnje da bi mačke na pitanje o smislu života odgovorile 'Mijau!", ako bi se uopće udostojile odgovarati, no to nikako ne znači da se u vezi s tim od njih ništa ne može naučiti. I zen mudraci, na kraju, često odgovaraju poput mačaka, a ipak se od nekih od njih ponešto i da naučiti. Tako je i s mačkama – nisu sve pretjerano inspirativne, ali neke uistinu jesu, iako ih nijedan udžbenik povijesti ni filozofije neće spominjati. Ljudi često zavide mačkama na njihovoj mudrosti, a neki ih zbog toga i mrze. Oni koji pak osvijeste ideju mačkastosti obično ih zavole i shvate da se od njih može puno naučiti, pogotovo o uživanju u životu koji živimo, umjesto razmišljanja o svim onim životima koje smo mogli živjeti.

Što znači 'biti negdje' i je li u tome važnije 'negdje' ili 'biti'? Oni kojima je važnije 'negdje' bjesomučno putuju, sve dok ne obiđu sve zemlje svijeta, a potom napišu i knjige o tome. Iz njih se, doduše, vidi 'negdje', iz te beskrajne kolekcije fotografija, anegdota i navodnih uvida 'u druge kulture', ali se ne vidi da su tamo i 'bili'. Biti se može i na najmanjem mjestu, možda se tamo zapravo i najlakše bude, na tom najmanjem mjestu koje poznajemo u svim sezonama godina koje se odmotavaju, u hladu jabuke ili u vinogradu, zajedno s Belom Hamvasem koji u rujnu zoba bobe slatkih sorti muškata.

Predsmrtno pokajanje 'oholih', onih koji su ismijavali i ponižavali sve u što se vjeruje i po čemu se živi, što omogućava da se umre u navodnom miru, najbolji je dokaz da je sve ipak u redu s načinom na koji se živi, i da i oholi i bijesni na kraju popuste i pokleknu. Ohole će u red dovesti bolest i bol, to će ih konačno prisiliti da pognu glave i pokaju se. 'Pokajte se i obratite da se izbrišu grijesi vaši.' - Djela apostolska 3:19. #Bernhard #Mraz #pokajanje

U remiksanoj epizodi objašnjavam zašto je nužno da Thompson čim prije postane akademik, jedan od besmrtnika u hrvatskoj katedrali duha – HAZU-a. Tamo on ima ogroman broj poklonika koji napamet znaju njegove pjesmice te koji o njemu i knjige pišu. Akademici su naše blago, to je svima poznato, ali je ipak manje poznato zašto toliko vole Milu Budaka te ustaški, pardon, drevni hrvatski pozdrav 'Za dom spremni'. U ovoj se epizodi i to razjašnjava. U remiksu je izbačeno sve donekle inteligentno što je bilo u ranijoj epizodi pa je pogodan za sve uzraste i profile slušatelja, uključujući i hrvatske domoljube koji nazivaju one koji ne vole Thompsona kurvama srbskim.

Za vremenom budućim plače se uvijek u vremenu sadašnjem. Posljedica je to drevne odluke kad smo zbog straha od zima trošili ljeta, marljivo skupljajući plodove i sjeme, uvijek strepeći zbog vremena budućeg. Tako smo davno odlučili odgoditi život iz vremena sadašnjeg u vrijeme buduće, kad će konačno sve biti kako je oduvijek i trebalo biti i kad ćemo konačno zagrliti sve one koje smo u međuvremenu zaboravili grliti. Nitko ne živi u vremenu sadašnjem, samo se raduje ili očajava zbog vremena budućeg u kojem bi se svakako moglo živjeti bolje, mnogo bolje.

U ovoj remiksanoj epizodi o Thompsonu i njegovim koncertima posebno je istaknuto kako je Thompson prestao biti ustaša i postao veliki domoljub i heroj hrvatskog katoličanstva – spasitelj naroda koji svoje molitve, s gigantskim mačem u rucu, šalje Gospi od dronova. Iz remiksa je izbačeno sve donekle inteligentno što je bilo u ranijoj epizodi pa je on pogodan za sve uzraste i profile slušatelja, uključujući i hrvatske domoljube koji nazivaju one koji ne vole Thompsona govnima jugoslavenskim te im psuju mater po Facebooku.

The audio recording on which the episode is based was made in a car on the Gorenjska highway. I was driving to the Christmas Biophysics Workshop in St. Georgen am Längsee and I was thinking about the lecture section dedicated to Rudi Podgornik, who died on 28. 12. 2024. Rudi was my mentor during my postdoc studies and the reason I came to Ljubljana, where I have been returning since 2007. I don't know much about Rudi, I didn't know him well. Sometimes those people who seem the most communicative and open are actually the most closed and you learn just a little more about them than they let you know. Saša Svetina, Rudi's mentor, played the piano that you can hear in the episode.

Deseti dio uvoda u haiku donosi izbor dvanaest haikua te glazbe koju sam snimao za ranijih devet dijelova uvoda. Glazba koju sam komponirao i svirao uglavnom je inspirirana japanskom tradicijom, ali ima i one koja bi se prirodnije uklopila u kinesku tradiciju. To je, čini mi se, konzistentno, jer i haiku ima korijene u kineskoj tradiciji. 1. Stanovnik planina 2. Prebivalište duhova 3. Kraj ljeta 4. Dijete i mačka plešu 5. Slavuj među cvjetovima šljive 6. Hladan vjetar kroz borove 7. Kapi s listova paprati 8. Ribnjak u zoru 9. Prelazeći proljetni potok 10. Issin plač 11. Ptice selice utkane u oblacima 12. Dani, dani i godina kalendara.

Rade li današnji prirodni znanstvenici uopće išta osim pisanja 'projektnih prijedloga' i čerupanja znanstvenih fondova te cmizdrenja o tome kako su recenzije članaka koje štancaju prespore? Imaju li znanja i o čemu osim o onom, i još jednom veličanstvenom doprinosu, objavljenom u vrhunskom časopisu, koji će, i opet, svakako promijeniti udžbenike biologije? Što ih to potiče i uzbuđuje, i zašto toliko vole oskare, akademije i prinčeve? Koji je najveći grijeh koji se, iz struke, može počiniti prema znanstveničkoj struci i njenim 'višim ciljevima'? O svemu tome poslušajte u ovoj epizodi uz song 'Albert, Boris, i akademik Ivan Tvrtko'.

Često se tvrdi da je tradicionalni japanski haiku poetska reprezentacija zen-budizma. U tome ima istine, premda je puna istina mnogo kompleksnija. I Basho i Buson bili su obrazovani u zen-samostanima, a Basho je na svoja putovanja odlazio odjeven kao zen-monah, iako nikad nije pripadao nekom samostanu. U Japanu je od zena znatno popularniji shin budizam, kojem je pripadao i Issa. Shin i zen bitno su različiti. Shin budisti smatraju da do spasenja mogu doći moleći se Amida Budi, dok filozofska tradicija zena uglavnom prezire takvu zamisao. Učitelj kineskog zena, Linji, kaže 'Ako na putu sretneš Budu, ubij ga'. #Basho #Issa #Santoka #Ryokan

Kako je biti kunić u kavezu, pred raljama razjarenih pasa koji će svaki čas potrgati žicu kunićarnika? Kako je biti beba koju operiraju bez anestezije jer tvrde da beba nema svijesti i da ne može osjetiti bol? Kako je biti svinja koja svoj bijedni život provodi u dva mračna kvadratna metra dok je tove, osjemenjuju, i na kraju zakolju? Kako je biti suvremeni čovjek, koji je aksiom i ishodište ideje o svjesnosti, a koji je bezosjećajni zombi, nesposoban za empatiju? Po čemu je današnji čovjek različit od biološki uvjerljivog, ali u svakom važnom smislu nesvjesnog, neempatičnog i bezdušnog androida? #Nagel #Wittgenstein #Dick #Watts

Što robovima znače pravo i zakon, kad ih je robovima učinila temeljna nepravda koja je ugrađena u temelje sustava koji im navodno daje 'prava' i štiti ih 'zakonima'? Inzistiranje na 'pravima' i 'zakonima' prikriva činjenicu da postoji nepravda koju nikakva prava ni zakoni neće popraviti, nego će samo zataškati činjenicu njezina postojanja. Anatole France je primijetio da 'u svojoj sjajnoj egalitarnosti, zakon jednako zabranjuje i bogatima i siromašnima da spavaju pod mostovima, prose na ulicama i kradu štruce kruha', a ja dodajem da zakon jednako dozvoljava i bogatima i siromašnima da kupe žensku torbicu od 6000 €.

Loša bila dva'est peta, slično kao i osamdeset četvrta i kao bilo koja druga, uostalom. O svakoj se laže, pogotovo u udžbenicima povijesti i to svaki dan pomalo drukčije, kako već odgovara čuvarima vrijednosti. Povijest i navodne 'vrijednosti' utuvljuju se građanima od vrtića pa do groba zato da u svako doba dana i noći znaju kome su dužni plaćati naknadu zato što su danas živi, a i što će živjeti u životu vječnom, jednog dana, kad već bude vrijeme. O povijesti se laže zato da se u nju umetnu sve potrebne odanosti roblja prema gospodarima. Opće je, naime, poznato da onaj tko upravlja prošlošću, upravlja budućnošću, a tko upravlja sadašnjošću, upravlja prošlošću.

Današnja je znanost u krizi, iako će mnogi vrhunski svjetski znanstvenici tvrditi suprotno. Poznato je, ipak, da su vrhunski svjetski znanstvenici često lažljivi i da im se ne smije vjerovati. Zapravo, činjenica da su baš takvi tipovi vrhunski svjetski današnje znanosti, dovoljno govori o tome da je znanost u krizi. U vremenu kad se sve u znanosti mjeri pa prodaje, znanstveni rad je postao roba. Proizvodi se sve više, no često je roba lažna i pokvarena i šteti javnom zdravlju na velikoj skali. Znanstveni članci se izmišljaju i plagiraju, kupuju i prodaju, a farmaceutskoj industriji služe kao puki marketing lijekova. Je li znanost postala nevjerodostojna i jesmo li mi, kao građani, izgubili kontrolu nad njom?

Oni mlađi kojima je srce otprilike na pravom mjestu misle kako modernu Hrvatsku danas treba obraniti od oživljavanja fašizma. No, revival ustaštva nije uopće novi fenomen i prisutan je barem od nastanka nove države. Teren za ustaštvo kod nas se od devedesetih obilno gnoji u državotvornim institucijama, od Crkve, preko Akademije do Sabora, a odatle se to 'akademsko' ustaštvo prirodno prelijeva u škole i na stadione. Fenomen MP Thompsona po tome nije ništa novo ni neočekivano. Spominju se Nikola Štedul, Vinko Nikolić, Daša Drndić, Kolinda GK, Škoro, Ivan Aralica, Mile Budak i drugi.

Marko Perković Thompson održao je 5. 7. 2025. koncert u Zagrebu na kojem se skupilo više od pola milijuna ljudi. Iako su svi oni na Markovo "Za dom!" spremno zaurlali "Spremni!", potegnulo se teško pitanje jesu li posjetitelji njegovog koncerta ustaše ili divna domoljubna mladež. Ova epizoda daje konačni odgovor na tu tešku filozofsku dilemu. Spominju se Tomislav Tomašević, Ante Ivas, Branko Bačić, Ante Pavelić, Zvonko Kusić, Sanja Barić, Boris Jokić i Marin Miletić, a pročitani su odlomci iz tekstova Theodora Adorna i govora Adolfa Hitlera te dva anti-domoljubna aforizma Karla Krausa.

Među odabranim odlomcima iz mog dnevnika pandemije iz 2023. godina našlo se najviše onih koji se bave izopačenjima suvremene znanosti, ali ima i lakših tema. Spominju se tako Leopold Mandić, Ante Prkačin, Mate Rimac, Ivo Josipović, Franjo Tuđman, Dragan Čović, nadbiskup Kutleša, Basho, a i vitez Reiner. Pročitan je i odlomak iz Čapekove drame 'Bijela kuga' koji sam preveo i u dnevnik zabilježio u siječnju 2023. Među songovima se ističu 'Znanstvenik Ivica', 'Vitez Reiner i japanski češnjak' i 'Digitalna guska Nera'.

Stoicizam često smatraju filozofijom za starce, utjehom za nemoćne koji slute i očekuju smrt. O starosti, bolesti i smrti tako govore obično oni koji nemaju pojma ni što je bolest ni što je starost, a ni što je smrt, barem ne njihova vlastita. Neki od njih žive i u narcisoidnom uvjerenju da su besmrtni. Senekino pismo Luciliju o neutemeljenim strahovima vjerojatno nije štivo za njih pa ako ima takvih koji slušaju ovaj podcast, ili koji su odnekud nabasali, neka svakako preskoče ovu epizodu u kojoj sam pismo preveo na hrvatski i za koju sam komponirao glazbu koja bi trebala donekle sličiti onoj koja se izvodila u prvom stoljeću u Rimu.

Zemlja obiđe puni krug oko Sunca za 365.2422 dana, ali što bude s onih 0.2422 dana 'viška' svake godine i kakve to ima veze s kalendarom i Mjesečevim mijenama? Kako bi se uopće moglo izmjeriti koliko jedna godina traje? Što je zapravo godina? Je li to samo mjera vremena koje prolazi, ili je ona ritam života koji se uzdiže i buja, daje novo sjeme i plodove, pa se gasi kad dođe onaj hladni i tmurni dio godine kad sunce izlazi kasno i zalazi rano te prolazi nebom posve nisko? Kalendari su i način da se taj ritam prati kroz sezone, a neki su drevni kalendari, iako neprecizniji od današnjih, bili u tom smislu bitno poetskiji. Tako japanski kalendar ima čak 72 mikrosezone među kojima su npr. 'prvi breskvin cvat' i 'laste se vraćaju'.

U ovoj ćete epizodi saznati čemu služe bolnice i zašto je nužno biti oprezan prema liječnicima, pogotovo ako imate rak, te tko su uopće liječnici i što ih u njihovom radu vodi i mami. Saznat ćete i kako se bilo kakva i bilo čija smrt, pogotovo bolesnika s rakom, može jednostavno opravdati i objasniti te dovesti u sklad s propisanim protokolima. Thomas Bernhard tvrdio je da se od svoje teške bolesti uspio spasiti, barem neko vrijeme, jedino tako da je radio potpuno suprotno od onoga što su mu liječnici propisivali, a u ovoj sam epizodi pročitao odlomke iz čak tri njegova romana.

U ovoj nogometnoj fantažiji pojavljuju se nogometni navijači, ustaše, bogataši, političari, novinari i glupani vulgaris. Svi su oni nužni da nogomet zauzme mjesto koje mu zasluženo pripada, na samom vrhu vrijednosti i prioriteta svake države koja imalo drži do sebe, a i svih njenih građana pa čak i najsiromašnijih umirovljenika. Spominju se Sandra Benčić, Alemka Markotić, Vili Beroš, Zlatko Dalić, Luka Modrić, Kolinda Grabar Kitarović, Milan Ivkošić, Papa Ivan Pavao II, kardinal Franjo Kuharić, Antun Samovojska, Dejan Plonker i Marin Miletić. Pročitani su i odlomci iz knjige 'Uzrok' Thomasa Bernharda te eseja 'Sportski duh' Georga Orwella. Tu su i dva songa i to 'Aj'mo, aj'mo ustaše' i 'Fantažija na jahti'.

U odabranim zapisima iz 'Dnevnika pandemije' iz 2022. godine razmatra se božansko porijeklo Noleta Đokovića, kao i tužna sudbina malih naroda te svedobna sveudiljnost genocidne činidbe. Saznat ćete i kako razlikovati pravu i izvrsnu znanost od pseudoznanosti, rezervirane za zatucane antivaksere te gdje u Hrvatskoj možete najskuplje obaviti PET-CT pretragu. Spominju se Miljenko Jergović, Novak Đoković, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Kolinda Grabar Kitarović, docent Raspudić, Zvonimir Troskot, profesor Lauc, Mate Rimac, don Stojić, Elon Musk, Elizabeth Holmes i bivši rektor Boras. Među songovima su i hitovi 'Balkanski Isus', 'Iz Srbije dolazim, sve ću da vas zarazim', 'Biblijske vrijednosti' i 'Struka katolibana'.

Solaris je roman i o tome što je zapravo život i može li cijeli ocean na planetu biti živo biće. To je i roman o znanosti i filozofiji, a i o ljubavi, o tuzi za onima koje izgubimo i njihovom vraćanju u život iz ostataka naših sjećanja te o tome što je ono što ih činilo osobama koje smo voljeli. Ova se epizoda bavi uglavnom znanstvenim aspektima Lemovog romana, o tome što bi život mogao biti i je li ovaj život koji poznajemo, s genima i evolucijom, dobar reprezentant onoga što bi u svemiru moglo biti živo. Pročitani su odlomci iz romana 'Solaris' i 'Problem promatrača' te knjiga 'On growth and form' D'Arcyja Thompsona i 'Cellular patterns' Šibera i Ziherla, a sve je povezano odlomcima iz javnih predavanja A. Šibera.

Ova epizoda donosi najveće uspješnice 'Otvorenog pisma', kao i komentare vrhunskih svjetskih znanstvenika i njihovih domaćih obožavatelja, brkatih domoljubnih novinara, anonimnih komentatora i opsesivnih pratitelja TV programa, uvrijeđenih burzovnih mešetara i slabo pismenih političkih analitičara. Komentari su to na podcast, ali i na lik i djelo A. Šibera, zapravo više na lik nego na djelo. Songovi uključuju: 'Šiber je sam sebe pokopao', 'Šiber je dežurna komunjara', 'Je li taj čovjek normalno socijalno biće?' te 'Šiber slika cvijeće, krevelji se, i vrijeđa druge znanstvenike u svojim podcastima'.

U osmom dijelu uvoda u haiku, govori se pomalo o pisanju haikua na jezicima koji nisu japanski, o nagradama za haiku poeziju, a kad god su nagrade u pitanju nemoguće je zaobići akademike, liječnike, vitezove i pjesnike Štambuka i Reinera, dobitnike najviših priznanja japanske vlade. S lentom. U drugom, i puno ljepšem dijelu epizode pročitao sam i komentirao nekoliko haikua Ljerke Kratofil Krehule, nažalost nepoznate, a i nenagrađivane, ali ipak odlične haiku pjesnikinje. #haiku

U odlomcima iz 'Dnevnika pandemije' Antonija Šibera iz 2021. godine govori se o korupciji znanosti, katoličkim liječnicima, znanstveno-zdravstvenim poduzetnicima, vladinim savjetnicima koji prodaju testove na covid, prognozerima pandemije, izvrsnim znanstvenicima, a zapravo šarlatanima, a spominju se Alemka Markotić, Rok Čivljak, Nenad Bakić, Gordan Lauc, Slobodan Vukičević, Miroslav Radman, Krunoslav Capak, Ante Ćorušić te blaženi Alojzije i evanđelist Luka. Pročitani su i odlomci iz knjiga 'Bog i država' Mihaila Bakunjina te 'Teorija neobrazovanosti' Konrada Liessmanna. #pandemija #koronavirus #dnevnik #2021 #Lauc #Markotić #HKLD #Facebook

Misa 'Theologia anthropologia mendax est' sačinjena je od odlomaka iz knjige 'Suština kršćanstva' (1841) Ludwiga Feuerbacha. Između misnih čitanja je i osam pjevanja: 1. Ono što ne opstoji u vjeri treba proći barem kao stav; 2. List na kojem živi gusjenici je svijet; 3. Vjerovanje u čuda suština je vjere; 4. Poniznost vjernika je oholost; 5. Apsolutna netolerancija tajna je bit monoteizma; 6. Bog je ideja koja nadoknađuje nedostatak teorije; 7. Tmina je majka religije; 8. Ljubav ograničena vjerom neistinita je ljubav. #glazba #crkva #vjera #misa #kršćanstvo #Feuerbach #filozofija #ateizam

Prošlo je godinu i pol od službenog završetka pandemije koronavirusa, a mnogima i dalje nije jasno što se tada događalo, što nije ni čudno jer danas svatko o tome priča neku svoju priču. S namjerom da svemu tome dodam malo istine, u ovoj sam epizodi podcasta odabrao svoje zabilješke o pandemiji, bez naknadnog pametovanja, i prenosim ih doslovno kako su i napisane 2020. godine. Riječ je o izboru iz knjige koju sam jučer objavio, 'Ostati zdrav među bolesnicima: dnevnik pandemije 2020. – 2023.' #pandemija #koronavirus #dnevnik #Facebook

U sobu 206 odlažu ljude koji trebaju umrijeti. Dovoze ih na krevetima, a nakon što zadnje dane svog života u njoj provedu stenjući i drhteći, ili sedirani, zureći u zidove, iz nje ih izvoze na kolicima s velikim kotačima, pokrivene blistavim metalnim polucilindrom. Sve što je u vezi s ljudima odloženim u sobu 206 važno je da čim prije umru, ostali aspekti njihove ljudskosti su posve nebitni. #zdravstvo #Hrvatska #palijativa #bolnica #smrt

Haiku danas pišu posvuda u svijetu, no ono što se danas smatra haikuom ponekad je vrlo udaljeno od njegove tradicionalne definicije, koja uključuje 5-7-5 slogovnu formu, sezonsku referencu, a uglavnom i prijelomnu riječ. Moderni oblici haikua često narušavaju jednu ili više od ovih odrednica. Snažan reformski poticaj haiku je dobio početkom 20. stoljeća, a sukob tradicionalne i modernih estetika u doba je japanskog militarizma dobio i mračni politički kontekst, kad je oslobođeni haiku smatran zapadnjačkim zagađenjem japanske tradicije. #haiku #WWII #Japan #gendai

Autor je paradoksalno biće. Ako želi reći nešto istinito ili barem nešto što smatra istinitim i važnim, onda to mora učiniti bez autocenzure i ne razmišljajući o publici. On to često radi i usprkos svojoj publici. Ipak, govoriti i stvarati, snimati i pisati, ne bi imalo previše smisla bez publike, ma kako mala ona bila. Autor stvara uvijek između krajnosti – ekstrema potpune osamljenosti i ekstrema pisanja za i zbog publike, zbog uvažavanja ili pljeska. Oba ekstrema poništavaju autorstvo. #autor #autorstvo #podcaster #podcast #popularnost #publika

Što to znači 'uspjeti' i nije li svaki uspjeh nasilje nad drugima? Živimo u društvu u kojem se uspjeh idolizira i u kojem se uspješni smješkaju djeci sa stranica udžbenika, u kojem je cilj obrazovanja i bivanja uspjeti pa i kad je na štetu drugog. Oni neuspješni su sami krivi za svoj neuspjeh, zato što nemaju upravljačke sposobnosti, zato što se nisu uspješno uključili u krug nasilja i ugnjetavanja drugih i izborili za svoje mjesto nad njima, a i zato što im tata nije domoljubni lopov. Društvo uspjeha je društvo nasilja. #uspjeh #škola #nasilje #udžbenici #herojstvo #solidarnost

U ovoj se epizodi može čuti o Peteru Handkeu, Aleksandru Vučiću, Miloradu Dodiku, Andre Mülleru, Thomasu Bernhardu, Josifu Visarionoviču Staljinu, Radovanu Karadžiću, Mili Budaku, Jasonu Burkeu, Damiru Karakašu, Ivani Šojat, Aleksandri Prijović, Nives Zeljković Celzijus, Dragi Štambuku, Pavlu Pavličiću, Luki Modriću, Magdaleni Vodopiji, Miljenku Jergoviću i Pierreu Bourdieu, a spominje se i, danas povijesni, susret najnagrađivanijih hrvatskih književnika u Gribojedovu, u očekivanju smuđa: 'Mi koji smo smuđa jeli, nismo imali vremena za drugo. Mi smo jeli. Točka.' #književnost #pisci #književnici #oportunizam #nakladnici #nagrade #subvencije

Iako liječnici često ne mogu baš ništa reći o budućnosti pojedinog pacijenta niti što ga, a pogotovo kad, čeka, za cijelu kategoriju pacijenata koji imaju istu bolest mogu sa sigurnošću tvrditi koliko će pacijenata u njoj umrijeti i kad. To i dalje za pojedinog pacijenta ne znači mnogo, ali mu ipak omogućava da svoju budućnost sagleda u statističkom kontekstu, odn. kontekstu vjerojatnosti da poživi neko vrijeme. Karakteristično se vrijeme za bolest naziva medijalnim vremenom preživljavanja, a ono je slično vremenu poluživota u nuklearnoj fizici – riječ je o vremenima u kojima se polovica pojedinačnih sustava u kategoriji raspadne (u slučaju radioaktivinih jezgara), odn. umre (u slučaju bolesnika). Pitanje je, ipak, priznaje li pacijent svoje pripadanje u kategoriju u koju su ga svrstali te statistiku koja iz te kategorizacije proizlazi, a o tome govori i odlomak iz knjige 'Hladnoća, izolacija' Thomasa Bernharda. #statistika #bolest #mijelom #poluraspad #karcinom #rak

Kao svoj identitet ljudi obično ističu pripadanje religiji, naciji, rasi, struci, političkom opredjeljenju i slično. Takvi su identiteti masovni i iza svakog su od njih stavovi koje definiraju svi oni koji određeni identitet ističu kao svoj. Vlastiti identitet može se graditi samo odbacivanjem masovnih identiteta i odbijanjem izjašnjavanja u zadanim okvirima. Ne biti Hrvat, Srbin ili Englez, ne biti katolik, musliman ili budist, ne biti hrvatski ljevičar, znanstvenik, građanin ili homoseksualac, ne pripadati hipnotiziranoj klasi i ne lijepiti sebi nikakvu etiketu. Treba reći: nisam, dakle, jesam. Pročitan je odlomak iz radio emisije Alana Wattsa, kao i odlomci iz djela Sørena Kierkegaarda i Ernesta Beckera. #identitet #pripadanje #nihilizam #anarhizam #Rogaška #nacionalizam #vjeroispovijest #vjera #Kierkegaard #Watts

Stari priča o ribama i kako ih godinama nije vidio, posebno gavune, a nema ni črnaca ni cipala. Turisti dolaze u njegovu otočku luku, u vile s betonskim bazenima, da se fotografiraju za Instagram, sa svjetlima luke kao pozadinom, iako u luci više nema ribe, a ni ljudi koji pamte vremena obilja i zdrave prirode. Kratka priča 'Riba' objavljena je u knjizi 'Glasnici istrebljenja' Antonija Šibera. Epizoda je drugi nastavak iz mini-ciklusa o turizmu u Hrvatskoj. #turizam #devastacija #hrvatska #obala #bazeni #betoniranje #beton #riba #ekologija #apartmanizacija