Zalogaj za razmišljanje: za mirniji odnos s hranom i sa sobom

Koliko puta si čula savjet: “Slušaj svoje tijelo”? I koliko puta ti je slušanje tijela umjesto jasnoće donijelo još više pitanja? Ako mi se jede čokolada, znači li to da mi treba baš čokolada? Ako sam umorna, treba li mi odmor ili mi je samo teško pokrenuti se? U ovoj epizodi govorim o tome zašto signali tijela nisu uvijek jednostavne upute koje samo trebamo poslušati. Način na koji doživljavamo glad, sitost, napetost, umor ili nelagodu povezan je i s našim iskustvima, odnosom prema hrani, svakodnevnim stresom i porukama koje smo godinama slušali o tome što “bismo trebali” osjećati i raditi. Dotaknut ću se pitanja poput: Kako razlikovati tjelesni osjet od impulsa i misli koje se odmah pojave? Zašto nam ponekad može biti teško vjerovati vlastitoj gladi, umoru ili nelagodi? Gdje se u svemu tome nalaze brojke, aplikacije i drugi načini praćenja tijela? Želim ti pomoći da na signale svog tijela gledaš s više znatiželje, a manje osude. Ne zato da svaki put doneseš “savršenu” odluku, nego da jasnije razumiješ što se u tebi događa i iz kojeg mjesta biraš što ćeš napraviti. Ako ti je odnos s hranom često ispunjen preispitivanjem, pravilima ili sumnjom u sebe, traženjem vanjskih mjera i mjerila, vjerujem da će ti ova epizoda dati drugačiju perspektivu. andeladindic@gmail.com Instagram

U ovoj epizodi govorim o odnosu prema hrani i o nečemu što često potpuno zanemarimo: ne samo što jedemo, nego kako jedemo. Jer odnos prema hrani ne gradi se samo izborom namirnica, već i mislima, osjećajima, žurbom, krivnjom i pravilima koja unosimo sa sobom za stol. Ako ti je poznat osjećaj da stalno pokušavaš “jesti bolje”, a ipak se oko hrane vrti previše mentalne buke, ova epizoda je za tebe. Govorim o tome zašto kontrola često ne donosi mir koji obećava i zašto se možemo udaljiti od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva čak i kada mislimo da radimo sve “kako treba”. Dotaknut ću se pitanja poput: zašto uživanje u hrani nije isto što i gubitak kontrole kako stres, pravila i krivnja mijenjaju naše iskustvo obroka što zapravo znači ponovno graditi povjerenje u svoje tijelo Želim ti pokazati širu sliku uravnotežene prehrane, onu u kojoj postoji prostor i za tijelo i za psihu, za nutritivnu vrijednost, ali i za okus, povezanost i zadovoljstvo. Ne tražim savršenstvo za stolom, nego više jasnoće oko toga što ti tvoje iskustvo hranjenja zapravo govori. Ako želiš mirniji odnos prema hrani i manje unutarnjeg pregovaranja oko svakog zalogaja, ova epizoda može ti pomoći da jasnije vidiš što te zapravo drži u začaranom krugu. Za dodatna pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Uspoređivanje s drugima može u samo nekoliko minuta promijeniti način na koji doživljavamo vlastiti život. U ovoj epizodi govorim o tome zašto nas tuđi uspjesi, tijela, odnosi i životne prekretnice ponekad toliko pogode, čak i kada smo prije toga bile sasvim zadovoljne sobom. Možda si i ti otvorila Instagram i odjednom pomislila da kasniš, da nisi dovoljno uspješna ili da bi tvoj život trebao izgledati drukčije. Frustrirajuće je koliko brzo tuđi trenutak može postati mjerilo naše vrijednosti, osobito kada se uspoređujemo s ljudima slične dobi ili onima koji su ostvarili nešto što i same želimo. U epizodi istražujem: Zašto se uopće uspoređujemo i kada usporedba prestaje biti inspiracija. Kako društvene mreže i nepotpune informacije oblikuju naš unutarnji dijalog. Što se mijenja kada vlastiti napredak prestanemo promatrati kroz tuđi život. Govorim i o tome koliko različite početne pozicije, okolnosti i životni putovi utječu na ono što vidimo kao uspjeh. Dotičem se i uspoređivanja tijela, odnosa prema hrani te onih tihih promjena koje se ne mogu prikazati fotografijom prije i poslije. Moj cilj nije uvjeriti te da se više nikada ne uspoređuješ, nego ti pomoći da jasnije prepoznaš zaključke koje donosiš o sebi. Želim da nakon slušanja ostaneš s više prostora za vlastite želje, svoj tempo i ideju da tuđi uspjeh ne znači tvoj neuspjeh. Ako imaš pitanja piši mi na: andeladindic@gmail.com ili na Instagram

U ovoj epizodi govorim o poremećenom odnosu prema hrani i razlici između njega i poremećaja hranjenja. Zašto nam je postalo normalno osjećati krivnju nakon jela, razmišljati o kalorijama ili vjerovati da hranu moramo zaslužiti? Jedna usputna rečenica potaknula me da otvorim temu o kojoj, po mom mišljenju, još uvijek ne razgovaramo dovoljno jasno. Ne, nemaju svi poremećaj hranjenja. Ali mnogima tema prehrane zauzima previše mentalnog prostora, iako izvana sve može izgledati sasvim uobičajeno. Govorim o tome zašto je važno razlikovati ozbiljan psihički poremećaj od narušenog odnosa prema hrani, ali i zašto nijednu od tih borbi ne trebamo umanjivati. U epizodi se dotičem: Kako se nezdrav odnos prema hrani skriva iza društveno prihvaćenih navika. Zašto hrana i izgled mogu postati mjerilo vlastite vrijednosti. Što zapravo znači imati više slobode i fleksibilnosti u odnosu prema hrani. Želim da nakon slušanja jasnije prepoznaš razliku između onoga što je često i onoga što je zaista zdravo. Dotaknut ću se i težine komentara o tuđim tijelima, tanjurima i kilaži, jer nikada ne znamo kakvu unutarnju borbu netko vodi. Moja je želja da iz epizode odeš s više razumijevanja, manje osuđivanja i jasnijom slikom odnosa u kojem hrana može biti dio života, a ne nešto oko čega se vrti cijeli život. Ako sumnjaš na poremećaj hranjenja kod sebe ili kod bliske osobe, potraži podršku i pomoć. Kroz to se ne mora prolaziti sam/-a. Ovaj podcast edukativnog je karaktera i nije zamjena za stručnu pomoć. Ako imaš pitanja u vezi ove teme, piši mi na: andeladindic@gmail.com ili na Instagram Besplatno podrži ovaj podcast i klikom na "follow" i/ili ocjenom/komentarom ako želiš da ga čuju i oni kojima je potrebno.

Problematičan odnos prema hrani često ne počinje na tanjuru, nego puno ranije. Kroz poruke koje slušamo, ponašanja koja promatramo i pravila koja u obitelji postanu “normalna”. U ovoj epizodi govorim o tome kako roditeljski odnos prema hrani može nenamjerno oblikovati način na koji dijete doživljava glad, sitost, tijelo i vlastitu vrijednost. Ne govorim o krivnji niti o tome da roditelji moraju biti savršeni. Zanima me nešto korisnije: kako dobre namjere, zdravstvene preporuke, dijete, komentari o tijelu ili svakodnevni razgovori za stolom ponekad ostave puno dublji trag nego što mislimo. Posebno me zanima što dijete uči dok promatra odrasle, čak i kada mu nitko ništa izravno ne govori. Dotaknut ću se pitanja poput: kada briga počinje zvučati kao kontrola? kako hrana može postati test discipline, vrijednosti ili “dobrog ponašanja”? zašto se tuđa pravila s vremenom mogu pretvoriti u vlastiti unutarnji glas? Ako ti je poznat osjećaj da moraš sve kontrolirati, da hrana zauzima previše mentalnog prostora ili da se uz jelo pojavljuju krivnja, napetost i perfekcionizam, ova epizoda može ti pomoći povezati neke točke. Moj cilj nije ponuditi još jedan popis pravila, nego dati ti više jasnoće o tome odakle neke poruke dolaze i kako se narušeni odnos prema hrani može početi razumijevati s više svjesnosti, fleksibilnosti i manje osuđivanja. Za dodatnu podršku ili razgovor piši mi na: andeladindic@gmail.com ili se javi na Instagramu

Ako ti briga o sebi često završi na dnu liste, ova epizoda je za tebe. Pričam o tome što se događa kada toliko pažnje, energije i nježnosti daješ drugima da zaboraviš provjeriti kako si ti i što tebi zapravo treba. Možda si navikla biti ona koja pazi na sve, razmišlja unaprijed, uskače, pomaže i drži stvari pod kontrolom. Izvana sve može izgledati sasvim u redu, a iznutra se može skupljati umor, napetost ili osjećaj da za tebe jednostavno nema dovoljno prostora. Upravo tu briga o sebi često postaje još jedna obaveza, umjesto nešto što ti stvarno pomaže da se vratiš sebi. U ovoj epizodi otvaram prostor za pitanja koja možda rijetko sebi postavljaš: Kako se zaista osjećam, iza svega što “trebam”? Koliko često čujem vlastite potrebe prije nego što ih potisnem? Mogu li sebi ponuditi istu nježnost koju tako lako dajem drugima? Ovo nije epizoda o tome kako sve napraviti savršeno. Više je poziv da malo jasnije primijetiš sebe, svoje misli i ono što nosiš kroz dan. Ako radiš na zdravijem odnosu sa sobom, hranom i svojim mislima, možda će ti pomoći da osjetiš više prostora, manje unutarnjeg pritiska i više povjerenja u vlastite potrebe. Ako imaš pitanje, želiš podijeliti svoje iskustvo ili ti treba dodatna podrška, slobodno me kontaktiraj. Tu sam za tebe. E-mail: andeladindic@gmail.com Instagram: Lifestyle Psychology

Veza crijeva i mozga fascinantna je tema, ali često se oko nje stvori više zbunjenosti nego jasnoće. U ovoj epizodi govorim o tome što zapravo znači kada kažemo da su crijeva naš “drugi mozak” i zašto prehrana je važna za zdravlje, ali nije cijela priča. Posebno se dotičem onog trenutka kada briga o zdravlju preraste u stalno analiziranje hrane, simptoma i reakcija tijela. Kada svaki obrok postane test, a svaka nelagoda znak da nešto radiš pogrešno, odnos s hranom može postati puno stresniji nego što smo namjeravali. Govorim i o tome gdje se u toj priči susreću tijelo, emocije, svakodnevni život i naša očekivanja. U epizodi otvaram pitanja poput: koliko su naše misli, emocije i probava međusobno povezane zašto potraga za savršenom prehranom često donosi nova razočaranja kako izgleda zdraviji, fleksibilniji odnos prema hrani i vlastitom tijelu Želim ti pomoći da na vezu između probave, mozga i mentalnog zdravlja gledaš šire, bez pojednostavljenih obećanja i bez osjećaja da moraš sve kontrolirati. Moj cilj je da nakon slušanja doživiš više jasnoće, manje pritiska i realniju sliku o tome što zapravo znači brinuti o sebi. Ako imaš pitanja, želiš podijeliti svoje iskustvo ili ti treba dodatna podrška, piši mi na: andeladindic@gmail.com Instagram

Ponekad nam se čini da živimo na autopilotu. Upravo zato sam osmislila mali eksperiment "tri male stvari", jednostavan poziv da svaki dan zastanemo i zapitamo se možemo li biti malo svjesniji, slobodniji i ljudskiji, prema drugima, ali i prema sebi. U ovoj epizodi ne govorim o tome kako biti stalno pozitivan niti kako ignorirati teške emocije. Govorim o tome kako proširiti svoju pažnju. Kako, uz sve ono što nije dobro, ponovno primijetiti prostor u kojem još uvijek možemo birati svoje ponašanje, svoje vrijednosti i način na koji ulazimo u odnose. Ako se i ti ponekad uhvatiš da dan prolazi prebrzo, da ti je fokus na onome što nisi stigla napraviti ili da zaboravljaš zastati i biti prisutna, vjerujem da će ti ova epizoda donijeti malo više jasnoće i možda jedno važno pitanje koje će ostati s tobom i nakon slušanja. U epizodi govorim o: zašto sam pokrenula eksperiment tri male stvari kako male svakodnevne geste mogu promijeniti način na koji doživljavamo sebe i druge pitanju koje si možeš postaviti na kraju svakog dana. Ako želiš, pridruži mi se u ovom eksperimentu. Svaki dan pokušaj napraviti do tri male stvari koje su u skladu s tvojim vrijednostima. Svoje primjere možeš podijeliti sa mnom putem Instagrama ili e-maila, a ako želiš ostati anonimna, samo mi to napiši. Tijekom ovog perioda skupljat ću sve vaše male trenutke ljudskosti i anonimno ih dijeliti na svojim društvenim mrežama. Možda baš tvoja priča nekoga potakne da zastane, zahvali, postavi granicu ili bude nježniji prema sebi. Hvala ti na slušanju. Za sva pitanja, komentare i podršku piši mi na: andeladindic@gmail.com

U ovoj epizodi vodim te kroz kratku vođenu vizualizaciju za promatranje zalaska sunca. To je nježna vježba za trenutke kada su ti misli glasne, dan prepun, a tijelo još uvijek kao da nije dobilo dopuštenje usporiti. Često pokušavamo sve razumjeti, riješiti i držati pod kontrolom, svoje obaveze, emocije, hranu, tijelo i misli koje se stalno vraćaju. Upravo zato odmor ponekad postane još jedna stvar koju trebamo „dobro napraviti”. U ovoj epizodi ne tražim od tebe da išta popraviš. Pozivam te da nakratko budeš uz ono što se događa oko tebe i u tebi, bez pritiska da odmah pronađeš odgovor. Ova kratka vizualizacija uz zalazak sunca otvara prostor za: – prijelaz iz užurbanosti u mirniji ritam – nježnije primjećivanje napetosti, umora i unutarnjeg pritiska – osjećaj da ono što danas nisi stigla ne moraš nositi kroz cijelu večer Možeš je poslušati na plaži, balkonu, u parku ili uz prozor, ondje gdje možeš promatrati nebo koje se mijenja. Ja ću biti uz tebe nekoliko minuta, kao miran glas koji te podsjeća da ne moraš uvijek analizirati svaku misao niti zaslužiti predah. Ovo je mali prostor za tebe: da dan polako završi, da se vratiš sebi i da osjetiš kako je ponekad dovoljno samo zastati. Ako ti se ova vježba svidjela podijeli ju s prijateljem, prijateljicom koji su ti se danas požalili da im je "svega previše". Ako ti se ovakav sadržaj sviđa i želiš više konkretnih i praktičnih vježbi, javi mi se na Instagramu ili na mail andeladindic@gmail.com

Možeš li reći da nisi na dijeti, a ipak svakodnevno živjeti po pravilima dijetne kulture? U ovoj epizodi govorim o tome kako dijetna kultura često ne nestane kada prestanemo pratiti plan prehrane, brojati kalorije ili započinjati „od ponedjeljka”. Ponekad samo postane tiša i sakrije se iza rečenica poput „samo malo pazim”, „nisam dovoljno gladna” ili „sutra ću jesti manje”. Znam koliko to može biti zbunjujuće. Izvana može izgledati kao briga o zdravlju ili disciplina, dok iznutra ostaju strah, krivnja, kontrola i stalno pregovaranje s hranom. Upravo zato u ovoj epizodi istražujem razliku između osobnog izbora i pravila koje slijedimo zato što se bojimo posljedica. Dotaknut ću se pitanja poput: zašto neka „zdrava” ponašanja ipak stvaraju mentalno opterećenje kako prepoznati kada odnos prema hrani vode zabrane, a ne vlastite potrebe zašto prestanak dijete nije uvijek isto što i sloboda od dijetnog mentaliteta Moj cilj nije da nakon slušanja osuđuješ sebe ili odmah mijenjaš svaku naviku. Želim ti pomoći da jasnije vidiš što se događa ispod površine i da s više suosjećanja primijetiš pravila koja možda više ni ne propituješ. Ako si umorna od stalne kontrole, kompenziranja i osjećaja da hranu moraš zaslužiti, ova epizoda može ti donijeti važan pomak: više razumijevanja, fleksibilnosti i povjerenja u sebe. Ako trebaš podršku na tom putu javi mi se: andeladindic@gmail.com Instagram

Odnos djece prema hrani ne oblikuje se samo onime što im stavljamo na tanjur. Često ga mnogo snažnije oblikuju atmosfera za stolom, riječi koje koristimo i način na koji reagiramo kada dijete traži slatko, odbija obrok ili kaže da je sito. U ovoj epizodi dijelim priču o dječaku koji se skrivao u kuhinji i kriomice jeo Nutellu. Taj trenutak još mi je tijekom studija pokazao koliko zabrane, strah i osjećaj da će dijete biti uhvaćeno mogu udaljiti dijete od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva. Govorim i o tome zašto zajednički obroci nisu važni samo zbog nutritivne vrijednosti hrane, nego i zbog poruka koje djeca svakodnevno čuju i vide. U epizodi otvaram pitanja: – Kada granica djetetu pruža sigurnost, a kada stvara krivnju i potrebu za skrivanjem? – Što djeca uče iz naših izraza lica, pogleda i komentara za stolom? – Kako način na koji govorimo o „zdravoj“ i „nezdravoj“ hrani utječe na njihovu sliku o sebi? Ova epizoda pomoći će ti da jasnije vidiš što se zapravo događa iza dječjeg ponašanja prema hrani. Ne mora svaka promjena početi novim jelovnikom. Ponekad počinje mirnijom atmosferom, većim povjerenjem u djetetovo tijelo i odnosom prema hrani u kojem nema srama ni straha. Ako želiš poduzeti konkretne korake na ovu temu prijavi se za Webinar "Zdravo, bez zabrana" > KLIKNI OVDJE Za pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Fatfobija nije samo otvoreno vrijeđanje osoba u većem tijelu. Ona se često skriva u „dobronamjernim” komentarima, strahu od debljanja, pohvalama za mršavljenje i uvjerenju da iz nečijeg izgleda možemo zaključiti koliko je osoba disciplinirana, zdrava ili vrijedna. U ovoj epizodi govorim o tome kako psihologija gleda na fatfobiju, pristranost prema tjelesnoj masi i internaliziranu stigmu: što kada poruke koje dobivamo iz okoline postanu naš unutarnji glas: kada broj na vagi prestane biti samo podatak i počne određivati kako vidimo sebe. Kroz primjere iz svakodnevice pokazujem koliko se lako odnos prema tijelu pretvori u stalno procjenjivanje, uspoređivanje i osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri. Dotaknut ću se pitanja: • zašto sram nije dobar temelj za održivu promjenu? • kako strah od debljanja utječe na odnos prema hrani i tijelu? • što se događa kada život stalno odgađamo za neku buduću, manju verziju sebe? Govorim i o tome kako stroga kontrola hrane, moraliziranje obroka i stalno nadziranje tijela mogu održavati krug restrikcije, gubitka kontrole i krivnje. Ne zato da bismo se zbog svojih misli dodatno osuđivali, nego da bismo jasnije vidjeli odakle one dolaze. Ova epizoda nije poziv da zanemarimo zdravlje. Ona je poziv da o zdravlju govorimo bez ponižavanja i da prestanemo tjelesnu masu koristiti kao mjeru karaktera, discipline i osobne vrijednosti. Za pitanja i podršku piši mi na Instagram ili na e-mail: andeladindic@gmail.com

Zašto stalno jedem iako nisam gladna? Zašto radim suprotno od onoga što znam da je dobro za mene? Ako si si ikada postavila jedno od tih pitanja, ova epizoda mogla bi ti donijeti potpuno novu perspektivu. U njoj govorim o psihološkom fenomenu koji stoji iza mnogih naših svakodnevnih odluka o hrani, ali i o tome zašto se često osjećamo kao da vodimo borbu sami sa sobom. Kada razumijemo što se događa između naše namjere i ponašanja, odnos s hranom počinje izgledati drugačije. Možda problem nije u manjku discipline. Možda nije ni u tome što nemaš dovoljno znanja o prehrani. Možda pokušavaš emocionalne potrebe riješiti pravilima o hrani. U ovoj epizodi govorim o: zašto se javlja želja za slatkim i večernje jedenje što nam emocionalno jedenje pokušava poručiti zašto znanje često nije dovoljno za promjenu prehrambenih navika kako unutarnji sukobi utječu na naš odnos s hranom i način na koji razgovaramo sami sa sobom Ne dijelim nova pravila, dijete ni popis stvari koje bi trebala raditi. Umjesto toga, pozivam te da na trenutak zastaneš i pogledaš svoje ponašanje s više razumijevanja, a manje osuđivanja. Jer možda se najveća promjena u odnosu s hranom ne događa onda kada prvi put odbiješ čokoladu. Možda počinje onda kada prvi put prestaneš govoriti sebi da si sve upropastila i zapitaš se: "Što mi se zapravo događa?" Instagram I e-mail: andeladindic@gmail.com

Jesi li primijetila da se po vrućini često smanji apetit, ali se želja za slatkim odjednom pojavi navečer, gotovo kao da te iznenadi? U ovoj epizodi pričam baš o tome: zašto vrućina i želja za slatkim tako često idu zajedno, i zašto to ne mora značiti da nemaš kontrolu. Ako ti se ljeti dogodi da dan prođe na kavi, voću, vodi i nečemu “laganom”, a onda kasnije imaš osjećaj da bi pojela sve slatko u kući, nisi sama. I što je najvažnije, s tobom nije nešto pogrešno. U epizodi otvaram pitanje što se zapravo događa s tijelom, apetitom, energijom i mislima kad su dani sparni, teški i iscrpljujući. Ne pričam o zabranama, krivnji ni pravilima, nego o tome kako drugačije razumjeti svoje signale. Dotaknut ćemo se: zašto se glad ljeti može “utišati”? zašto slatko često djeluje kao najlakši izbor? kako krivnja može pojačati napetost oko hrane? Ova epizoda je za tebe ako želiš mirniji odnos s hranom, manje unutarnjih pregovora i više razumijevanja prema sebi. Možda nakon slušanja nećeš gledati sladoled kao problem, nego kao mali dio šire priče koju ti tijelo pokušava ispričati. Za pitanja i podršku piši mi na Instagram ili na e-mail: andeladindic@gmail.com

U ovoj epizodi pričam o tome kako konzumirati informacije o prehrani u vremenu u kojem nas savjeti o hrani često više zbunjuju nego podržavaju. Jer danas nije problem samo što ne znamo što jesti, problem je što više ne znamo kome vjerovati i kako ostati povezani sa sobom usred tolike buke od informacija. Ako si se ikad nakon nekoliko minuta na Instagramu ili TikToku uhvatila kako preispituješ kruh, doručak, kavu, šećer, hormone ili vlastitu disciplinu, ova epizoda je za tebe. Ne govorim ti što trebaš jesti i ne nudim još jedno pravilo. Umjesto toga, otvaram prostor za razumijevanje zašto nas informacije o hrani toliko lako pogode, zašto u nama bude krivnju, strah ili potrebu za kontrolom i kako se to povezuje s našim odnosom prema tijelu. U epizodi govorim o: zašto prehrambeni savjeti često nisu samo “informacije” kako nesigurnost stvara potrebu za pravilima zašto zdrav odnos prema hrani uključuje i odnos prema mislima 5 pitanja za svjesnije "konzumiranje" informacija o prehrani Moj cilj je da nakon slušanja osjetiš više jasnoće, manje pritiska i više povjerenja u vlastito iskustvo. Jer ne moraš progutati svaku informaciju koju ti internet servira. Neke je dovoljno samo ostaviti na stolu. Za više informacija i podršku: andeladindic@gmail.com Instagram

U ovoj epizodi pričam o slici o tijelu – ne kao o nečemu površnom, nego kao o dubokom, emocionalnom odnosu kojeg gradimo kroz život. Slika o tijelu ne nastaje samo pred ogledalom, ona se oblikuje kroz komentare, usporedbe, iskustva, očekivanja i sve one trenutke u kojima smo naučili promatrati sebe izvana. Ako ti se ikada dogodilo da ti jedan komad odjeće, broj na vagi ili komentar promijeni cijeli dan, ova epizoda je za tebe. Govorim o tome zašto odnos prema tijelu može biti toliko frustrirajuć, zašto “samo prihvati sebe” često nije dovoljno i kako se borba s tijelom lako prelije na odnos prema hrani, kretanju i vlastitim mislima. U epizodi otvaram teme poput: zašto tijelo često doživljavamo kao projekt koji stalno treba popravljati kako se unutarnji kritički glas povezuje s hranom, krivnjom i kontrolom što se mijenja kada tijelo počnemo gledati kao dio svoje priče, a ne samo kao izgled Moj cilj nije da nakon ove epizode moraš voljeti svaki dio sebe. Želim ti pomoći da jasnije vidiš što se zapravo događa ispod kritike, srama i napetosti – i da napraviš mali pomak prema nježnijem, realnijem odnosu sa sobom. Hvala ti što si ovdje. Ovaj podcast možeš besplatno podržati likeom na epizodu i praćenjem kanala. Za dodatnu podršku možeš mi se javiti na: andeladindic@gmail.com Lifestyle Psychology

U ovoj epizodi pričam o rečenici “to deblja” i o tome kako ona može oblikovati odnos prema hrani kod djece puno dublje nego što odrasli često misle. Iako iza takvih komentara najčešće stoji briga, dobra namjera ne znači uvijek i poruku koju dijete može nositi sigurno, mirno i bez srama. Otvaram pitanje koje se tiče roditelja, baka i djedova, teta, ujaka, stručnjaka i svih odraslih koji se nađu za stolom s djecom: kako govorimo o hrani, tijelu, kilogramima, slatkišima, dijetama i “dobroj” ili “lošoj” hrani? U epizodi istražujem zašto komentari koji zvuče usputno mogu postati unutarnji glas djeteta, zašto je granica između brige i pritiska ponekad puno tanja nego što mislimo i kako se zdrave navike ne grade kroz strah od tijela. TIjekom slušanja otkrit ćeš: razlike između brige za zdravlje i stvaranja srama važnost obiteljskog stola kao mjesta sigurnosti ili pritiska ozbiljnost riječi koji djeci pomaže da razviju mirniji odnos prema hrani i sebi Ova epizoda nije poziv na krivnju, nego na više svjesnosti. Jer dijete ne mora mrziti svoje tijelo da bi naučilo brinuti o njemu. Ako ti se epizoda sviđa i želiš podržati moj rad, klikni "follow" na kanal "Zalogaj za razmišljanje". Lifestyle Psychology andeladindic@gmail.com

Skrolanje i jedenje često se dogode gotovo automatski: sjedneš za obrok, uzmeš mobitel “samo na minutu”, a onda shvatiš da je tanjur prazan, a ti nisi sigurna ni kakav je bio okus hrane. U ovoj epizodi govorim o tome zašto nam je toliko privlačno jesti uz mobitel i zašto to nije samo pitanje discipline ili “slabe volje”. Želim ti približiti što se događa u mozgu, emocijama i živčanom sustavu kada spojimo hranu, ekran, dopamin, uspoređivanje i potrebu za kratkim olakšanjem. Jer ponekad ne skrolamo zato što nas stvarno zanima što ima novo, nego zato što nam je teško stati, biti u tišini ili osjetiti što se zapravo događa u nama. U epizodi govorim o: zašto hrana i mobitel zajedno stvaraju osjećaj ugode kako ekran može glumiti društvo, ali ne i stvarnu prisutnost zašto multitasking za vrijeme obroka može udaljiti od sitosti i zadovoljstva Ako često jedeš dok skrolaš, ova epizoda će ti pomoći da to ponašanje pogledaš s manje krivnje, a više razumijevanja. Ne pričam o zabrani mobitela niti o savršenim obrocima, nego o tome kako prepoznati trenutke kada ti zapravo treba odmor, kontakt ili malo više prisutnosti. Moja želja je da odeš s jasnijim uvidom u to što ti stvarno treba kada ruka automatski posegne za mobitelom. andeladindic@gmail.com Prati me na Instagramu

Ako si roditelj koji želi napraviti najbolje što može, a ponekad se uhvatiš u komentarima poput “nemoj toliko slatkog”, “to nije zdravo” ili “pazi da se ne udebljaš”, ova epizoda će ti pomoći da jasnije vidiš što se zapravo krije iza tih rečenica. Ovo nije epizoda o tome kako biti savršen roditelj. Upravo suprotno. Želim otvoriti prostor za više razumijevanja, manje krivnje i više svjesnosti o tome kako djeca doživljavaju hranu, tijelo i vlastitu vrijednost kroz ono što čuju i vide od nas. U epizodi otvaram pitanja: kako djeca uče značenje hrane i tijela zašto dobronamjerne poruke mogu biti opasne kakav odnos prema sebi dijete može ponijeti iz obiteljskog stola Slušanjem ćeš dobiti nježniji, ali vrlo konkretan pogled na roditeljski odnos prema hrani, bez osuđivanja i bez pritiska. Moja želja je da odeš s više jasnoće, ali i s osjećajem da promjena ne traži savršenstvo, nego spremnost da primijetimo što prenosimo dalje.

Razmišljaš o dijeti i već imaš onaj poznati osjećaj “ovaj put ću stvarno uspjeti”? U ovoj epizodi govorim upravo o tome zašto se toliko često vraćamo dijetama, čak i kada znamo koliko je naporno provoditi ih i koje posljedice nose sa sobom. Ne pričam o pravilima prehrane ni o tome što “trebaš” raditi. Umjesto toga, zajedno gledamo što se događa ispod površine: u tvojim mislima, emocijama i odnosu koji imaš prema sebi kada pokušavaš promijeniti svoje tijelo. Možda ćeš se prepoznati u onom osjećaju da stalno krećeš ispočetka. Možda ćeš prvi put zastati i zapitati se tražiš li zapravo dijetu… ili nešto puno dublje od toga. U epizodi govorim o: tome zašto restrikcija često pojačava fokus na hranu osjećaju kontrole, pripadnosti i “dovoljnosti” koji se kriju iza želje za promjenom tijela pitanju koje može potpuno promijeniti način na koji gledaš na dijete i odnos s hranom Ako si umorna od začaranog kruga dijeta i želiš razumjeti svoj odnos s hranom na nježniji, iskreniji i realniji način, vjerujem da će ti ova epizoda donijeti puno jasnoće, i možda otvoriti jedan potpuno novi pogled na promjenu koju zapravo tražiš. andeladindic@gmail.com Lifestyle Psychology

U ovoj epizodi govorim o food noise-u — onom stalnom mentalnom šumu oko hrane koji te prati kroz dan. Ako se i ti često vrtiš u mislima što, kada i koliko jesti, ovaj food noise ti vjerojatno oduzima više energije nego što želiš priznati. Pričam o tome zašto taj unutarnji dijalog nije znak manjka discipline, nego ima dublje uporište koje često ostaje neprimijećeno. Znam koliko može biti frustrirajuće kad ni u trenucima odmora nema potpunog mira, jer se negdje u pozadini uvijek vrti priča o hrani. U ovoj epizodi ne nudim brza rješenja ni stroge okvire, nego ti pomažem razumjeti što se zapravo događa ispod površine i zašto se ta mentalna zaokupljenost hranom uopće pojavljuje. Potičem te na put prema drugačijem, mirnijem odnosu — ne samo s hranom, nego i sa samom sobom. U ovoj epizodi očekuju te odgovori na pitanja Zašto su misli o hrani često glasnije kad pokušavaš “biti bolja”? Kako ograničenja mogu pojačati fokus na hranu i "food noise"? Što se zapravo krije iza potrebe za hranom u određenim trenucima i što ti možeš učiniti? Ako ti je dosta borbe u glavi i želiš više jasnoće i mira, ova epizoda je za tebe.

Ako želiš zdrav odnos s hranom, ova epizoda će ti otvoriti jednu važnu perspektivu koju često preskačemo. Pričam o onim trenucima kada biraš “zdraviju” opciju, ali te ona zapravo ne zadovolji — i zašto to nema toliko veze s hranom koliko možda misliš. U ovoj epizodi vodim te iza tog obrasca koji mnoge od nas drži zaglavljenima između kontrole i osjećaja gubitka kontrole. Znam koliko može biti frustrirajuće kada se trudiš biti “dobra”, a navečer se sve raspadne i ostaneš s krivnjom i pitanjem što nije u redu s tobom. Ovdje ne nudim brza rješenja ni savršena pravila. Umjesto toga, pomažem ti razumjeti što se zapravo događa ispod površine i kako možeš početi graditi mirniji, stabilniji odnos prema hrani i sebi. U ovoj epizodi dijelim ti: zašto “bolji izbori” često ne rješavaju stvarni problem kako nas crno-bijelo razmišljanje drži u začaranom krugu što zapravo znači slušati sebe (i što to nije) Spominjem i epizodu o restrikciji koja će ti dodatno povezati ovu priču, a možeš je pronaći ovdje: https://open.spotify.com/episode/3RncUWoer6l35UBjGQdCKp?si=Q0G9qMLQT-6Zx__08wwnWw Ako se prepoznaješ u obrascu “ili sve ili ništa”, ova epizoda bi mogla biti početak jednog drugačijeg, nježnijeg pristupa — bez borbe protiv sebe. Za sva tvoja pitanja, dostupna sam ti na Instagramu ili putem e-maila: andeladindic@gmail.com

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o unutarnjim glasovima koji oblikuju naš odnos s hranom – i sa samima sobom. Taj tihi, ali uporni trio često upravlja našim odlukama više nego što mislimo. Ako želiš zdraviji odnos s hranom, važno je da najprije prepoznaš tko zapravo govori u tvojoj glavi. Možda prepoznaješ perfekcionista koji šapuće da ništa nije dovoljno dobro. Ili onaj glas koji te stalno gura da moraš više, jače, bez odmora. A tu je i kritičar koji uspoređuje, umanjuje i stvara sram. Ti unutarnji obrasci ne utječu samo na produktivnost – nego i na to kako jedeš, kako doživljavaš svoje tijelo i koliko si stroga prema sebi nakon “pogreške”. Problem je što često vjerujemo da su ti glasovi tu da nas motiviraju. No dugoročno nas iscrpljuju, udaljavaju od vlastitih potreba i hrane začarani krug krivnje i kontrole. U ovoj epizodi istražujemo: Kako prepoznati perfekcionista, potiskivača i unutarnjeg kritičara Zašto su povezani s potrebom za pripadanjem i sigurnošću Što se mijenja kada im pristupimo sa svjesnošću, a ne borbom Ne govorim o tome kako ih “utišati”. Govorim o tome kako ih razumjeti. Jer kad shvatimo da misli nisu uvijek činjenice, otvara se prostor za više suosjećanja – i za mirniji, stabilniji odnos s hranom i sa sobom. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi nastavljam priču o svjesnom jedenju i pokazujem kako svjesno jedenje izgleda u stvarnom životu – ne kao ideja, nego kao praksa. Jer nije poanta znati što je mindful pristup hranjenju, nego primijetiti kako se osjećaš dok jedeš. Možda znaš sve o makronutrijentima, čitaš deklaracije i paziš na “čistu” hranu, ali ne znaš jesi li zapravo gladna. Jedeš li jer ti tijelo treba energiju – ili jer ti je hrana dostupna, jer si pod stresom ili ti je jednostavno dosadno? Upravo tu svjesno jedenje postaje ključno. Ne govorim o savršenstvu. Govorim o pažnji. U epizodi otvaramo pitanja poput: Što se događa kada jedemo uz mobitel, mailove i brige Zašto mozak ponekad “ne registrira” da smo jeli Kako izgleda razlika između borbe sa sobom i razumijevanja sebe Dotičem se i onog najizazovnijeg dijela – unutarnjeg kritičara koji komentira svaki zalogaj. Umjesto da ga utišavamo disciplinom, istražujemo ga znatiželjom. Ako osjećaš da si stalno opterećena oko hrane, a rijetko u kontaktu sa svojim tijelom, ova epizoda pomoći će ti da napraviš mali, ali važan pomak. Ne prema kontroli – nego prema povezanosti. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o svjesnom jedenju i zašto vjerujem da je svjesno jedenje puno više od još jednog trenda u svijetu prehrane. Ako si umorna od pravila, brojanja i unutarnjih pregovora oko hrane, ova tema bi ti mogla donijeti potpuno novu perspektivu. Primjećujem koliko često jedemo na autopilotu – uz mobitel, uz serije, uz mailove – a onda se pitamo zašto nemamo osjećaj zadovoljstva ili zašto smo opet “pretjerali”. Upravo zato želim približiti što znači jesti svjesno i kako mindful pristup hranjenju mijenja odnos koji imamo prema tanjuru, ali i prema sebi. Ne dijelim plan ni korake. Ne govorim što “trebaš”. Umjesto toga, otvaram prostor za drugačija pitanja. Jer problem najčešće nije u hrani – nego u prekidu kontakta sa sobom. U ovoj epizodi istražujemo: Zašto nesvjesno jedenje pojačava unutarnju borbu Kako prepoznati razliku između fizičke i emocionalne gladi Što se događa kada usporimo i stvarno osjetimo obrok Ako želiš više mira, manje krivnje i jasniji odnos prema vlastitim potrebama, ova epizoda će ti pomoći da napraviš prvi pomak. Ne prema savršenstvu – nego prema prisutnosti. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi vraćam se na temu restrikcije – ali iz jednog drugog kuta. Ne pričamo više samo o tome koje vrste restrikcije postoje, nego o pitanju koje mi najčešće postavljate: kako je se riješiti? I odmah ću reći – ne postoje tri brza savjeta. Prvi korak nije kontrola, nego osvještavanje. Zašto je restrikcija tu? Čemu ti služi? Odakle dolazi? Jer restrikcija nije nastala slučajno – ona je često pokušaj da uvedemo red, sigurnost ili osjećaj kontrole u kaosu svakodnevice. U epizodi radim jedan "reality check" o tome koliko se naš odnos s hranom promijenio. Danas u 15 minuta možemo imati gotov obrok na vratima. Dok slušamo podcast, odgovaramo na mailove ili radimo nešto treće – biramo jelo jednim klikom. Generacije naših roditelja, baka i djedova nisu imale tu opciju. Hrana je nekad uključivala cijeli proces: planiranje, sijanje, čekanje, brigu, pripremu. Postojao je kontinuitet između nastanka hrane i tanjura. Danas živimo u tzv. food environmentu – okruženju koje snažno utječe na naše odluke. Način na koji je hrana izložena, ponuđena i oglašena oblikuje naš izbor, često bez da toga postanemo svjesni. Zato s klijentima često radim na jednoj jednostavnoj, ali moćnoj stvari: kako ulaze u trgovinu? Kupujemo li autopilotom ili svjesno? Možda odnos s hranom ne počinje na tanjuru – nego u kupovini. U epizodi govorim i o tome: Kako oblikovati rutinu kupovine koja podržava tvoje ciljeve Što učiniti kad vikendom putuješ ili stvari ne idu po planu Kako izbjeći crno-bijelo razmišljanje ("sad je sve propalo") Jer promjena ne dolazi iz perfekcionizma. Dolazi iz fleksibilnosti. Iz traženja onog “i-i” umjesto “ili-ili”. Ako osjećaš da ti restrikcija i kaotične navike oko hrane stvaraju unutarnji pritisak, možda je vrijeme da kreneš od temelja – od načina na koji planiraš, biraš i organiziraš. Korak po korak, prema svjesnijem i mirnijem odnosu s hranom. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o temi koja se često pogrešno razumije – restrikcija u prehrani. Restrikcija u prehrani nije samo kalorijski deficit ili gladovanje. Ona može biti puno suptilnija – i upravo zato snažnija. Objašnjavam razliku između fizičke, mentalne i emocionalne restrikcije. Fizička je ona kada tijelu ne dajemo dovoljno hrane. Mentalna je stalna buka u glavi – "smijem li ovo?", "ovo je previše", "ovo je loše". Emocionalna jest uvjerenje da hranu moramo zaslužiti. Sve tri često dolaze zajedno i hrane jedna drugu. Možda ti je poznat trenutak kad jedeš čokoladu, ali si u glavi već u kazni. Tijelo jede, ali mozak je i dalje u zabrani. I onda se pitaš kako je omot odjednom prazan. To nije manjak kontrole – to je unutarnji konflikt. U ovoj epizodi istražujem: Kako prepoznati različite oblike restrikcije Zašto "food noise" nije slučajan, već je signal Kako plan prehrane može biti podrška – ili još jedna dijeta Ako želiš zdraviji odnos s hranom, možda pitanje nije "što da jedem?", nego"iz koje pozicije pristupam hrani?". Jer tek kad popusti restrikcija – fizička, mentalna ili emocionalna – nastaje više mira, a manje drame oko tanjura. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o temi koja mnoge muči – emocionalno jedenje. Emocionalno jedenje često se automatski poistovjećuje s gubitkom kontrole i prejedanjem, ali to nije isto. Važno mi je da razumiješ razliku između emocionalnog jedenja i emocionalnog prejedanja – jer upravo ta razlika mijenja način na koji gledaš sebe. Možda ti je poznat scenarij: težak dan, otvaraš ladicu, uzimaš nešto "šuškavo", osjetiš kratko olakšanje, a onda dolazi krivnja. I usporedbe. I obećanje da od sutra krećeš ispočetka. No hrana u tim trenucima nije neprijatelj – ona je pokušaj regulacije emocija. Objašnjavam kako se fizička i emocionalna glad često prepliću, zašto restrikcija tijekom dana može pojačati večernje epizode te kako dijetna kultura utječe na našu percepciju onoga što je "previše". Govorim i o tome zašto emocije i hrana nisu slučajno povezane još od najranijeg djetinjstva. U epizodi istražujem: Kako prepoznati razliku između fizičke i emocionalne gladi Kada emocionalno jedenje postaje emocionalno prejedanje Zašto osvještavanje, a ne zabrana, donosi stvarnu promjenu Ako želiš zdraviji odnos s hranom, bez demoniziranja vlastitih emocija, ova epizoda ti može donijeti jasnoću i olakšanje. Nije cilj prestati jesti iz emocija – nego razumjeti što ti u tim trenucima stvarno treba. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi ne govorim o kalorijama ni planovima prehrane, nego o tome kako misli o hrani oblikuju tvoj odnos prema jelu – i tvoju fiziologiju. Jer misli o hrani često imaju veći utjecaj od samog obroka. Zastani i zapitaj se: što pomisliš kad pojedeš nešto neplanirano? "Sve sam pokvarila"? "Nemam kontrolu"? Te misli nisu bezazlene. One pokreću emocije, ponašanje i čak hormonalne reakcije u tijelu. Dijelim poznato istraživanje s milkshakeom koje pokazuje kako naša uvjerenja o hrani mijenjaju razinu hormona gladi – iako je hrana bila identična. Drugim riječima, način na koji razmišljaš o obroku može utjecati na to kako se tvoje tijelo osjeća nakon njega. Govorit ću o: Najčešćim kognitivnim distorzijama u razmišljanju o hrani Zašto “hrana + krivnja” nije isto što i “hrana + svjesnost” Kako promjena uvjerenja mijenja ponašanje, bez sile i kazne Koristim i metaforu stabla: ponašanje je krošnja, ali misli su korijen. Ako stalno režeš grane, a ne diraš korijen, obrazac se vraća. Ako želiš zdraviji odnos s hranom, možda nije vrijeme za još više kontrole – nego za drugačiji razgovor sa samom sobom. Jer kada promijeniš misli o hrani, mijenja se i način na koji jedeš. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o obrascu razmišljanja "sve ili ništa" i kako nas taj crno-bijeli način razmišljanja udaljava od zdravog odnosa s hranom. Sve ili ništa razmišljanje često izgleda kao disciplina i kontrola – ali ispod površine krije anksioznost i strah od pogreške. Možda ti je poznat scenarij: cijeli dan držiš sve pod kontrolom, a onda navečer pojedeš nešto “što nije bilo u planu” i odmah se uključi glas krivnje. “Sve si pokvarila. Sutra krećeš ispočetka.” To nije slabost karaktera. To je predvidljiv psihološki ciklus. Objašnjavam što je dihotomno razmišljanje, zašto se često razvija kod odgovornih i perfekcionizmu sklonih žena te kako restrikcija stvara napetost – koja se kasnije prirodno traži olakšanje kroz hranu. Problem nije u torti. Problem je u uvjerenju da nakon jednog zalogaja više nema povratka. U ovoj epizodi istražujemo: Zašto ekstremi kratkoročno smanjuju anksioznost Kako restrikcija i krivnja održavaju začarani krug Što znači razvijati fleksibilnije, “nijansirano” razmišljanje Ako želiš zdraviji odnos s hranom bez stalnog kretanja ispočetka, ova epizoda može ti donijeti olakšanje i jasnoću. Život se ne događa u ekstremima, nego u nijansama – ondje gdje ima mjesta i za brigu o sebi i za ljudskost. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi propitujem poznatu rečenicu “ti si ono što jedeš” – i zašto se s njom ne slažem. Ta fraza danas zvuči kao bezazlena mudrost, ali često nosi puno težu poruku: da je moj tanjur = moja vrijednost. Vraćam se kratko i njezinom podrijetlu te objašnjavam kako smo od ideje o kulturi i identitetu došli do moraliziranja hrane. Jer danas “čista prehrana” lako postane sinonim za “dobru osobu”, a komad torte dokaz slabosti. I tu počinje problem. Kad hranu pretvorimo u moralnu kategoriju, svaki obrok može postati procjena karaktera. A iz toga se rađaju krivnja, sram i anksioznost. Iz psihološke perspektive to ima smisla – mozak štiti naš identitet. No cijena toga često je narušen odnos s hranom i sa samima sobom. U epizodi govorim o tome: Kako je dijetna kultura promijenila značenje rečenice “ti si ono što jedeš” Zašto hrana nije mjera tvoje vrijednosti Kako odvojiti brigu o zdravlju od moralnog osuđivanja Ako želiš zdraviji odnos s hranom, bez stalnog popravljanja sebe kroz jelovnik, ova epizoda ti može donijeti novu perspektivu. Postavljam ti jednostavno, ali važno pitanje: tko si ti – kad maknemo etikete s tanjura? ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Kontakt 💌 Email: andeladindic@gmail.com Instagram: https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/ U ovoj epizodi govorim o vrstama gladi i o tome kako razumijevanje tih poruka može potpuno promijeniti naš odnos s hranom. Kad pričamo o vrstama gladi, ne mislim samo na kruljenje u želucu. Govorim o svim onim suptilnim signalima koje često ignoriramo – jer smo naučili da im ne vjerujemo. Možda ti je poznat osjećaj da “uopće ne osjećaš glad”. Ili da jedeš tek kad si na rubu iscrpljenosti. A navečer se pitaš zašto si opet pretjerala. To može biti zbunjujuće i frustrirajuće. No problem nije u manjku samokontrole, nego u tome što smo se odvojili od vlastitih signala. U epizodi dijelim kako ja gledam na svjesno jedenje i zašto istraživanje gladi nije test, nego dijalog sa sobom. Dotaknut ćemo se i biološke pozadine – ali i onog emocionalnog dijela koji često ostane neizgovoren. Saznat ćeš: Zašto nema “ispravne” ni “pogrešne” gladi Kako prepoznati razliku između fizičke i emocionalne gladi Što se događa kad godinama ignoriramo signale tijela Ako želiš zdraviji odnos s hranom i više povjerenja u svoje tijelo, ova epizoda će ti donijeti jasnoću i nježniji pogled na sebe. Umjesto borbe s hranom, pozivam te na znatiželju – i na ponovno povezivanje sa sobom. ---------- Saznaj više o meni i mojim uslugama ovdje. Hvala što si tu. 🎧

Zalogaj za razmišljanje: za mirniji odnos s hranom i sa sobom podcast je o psihologiji prehrane, svjesnom jedenju i obrascima koji oblikuju naš odnos s hranom – obrascima koji često prođu neopaženo. Ako si ikada imala osjećaj da je prehrana postala kompliciranija nego što bi trebala biti, da je svaki obrok popraćen pravilima, zabranama ili grižnjom savjesti, želim da znaš – nisi sama. Ovdje ne govorimo samo o tome što jesti, nego kako i zašto jedemo. Jer vjerujem da odnos s hranom nikada nije samo odnos s tanjurom, nego i sa samim sobom. U svakoj epizodi govorim o emocionalnom jedenju, restrikcijama, ciklusu dijeta, prejedanju, unutarnjem kritičaru i onom poznatom "krećem od ponedjeljka". Zajedno istražujemo zašto posežemo za hranom kad smo pod stresom, zašto nas prati osjećaj krivnje i kako razviti zdraviji, stabilniji i mirniji odnos s hranom. Dijelim znanstveno utemeljene spoznaje iz psihologije i nutricionizma, ali ih prevodim na jasan, topao i primjenjiv jezik svakodnevice. Učim te kako razlikovati mitove od provjerenih informacija i kako pronaći pristup prehrani koji je održiv i prilagođen tvom životu. Ovo nije prostor za savršenstvo ni strogu disciplinu. Ovo je prostor za razumijevanje, regulaciju i povratak povjerenja u sebe. Nove epizode stižu ti svakog utorka.